Izvorni site:

 


Trauma rađanja i njen odnos prema

mentalnoj bolesti, samoubojstvu i ekstazi


Stanislav Grof, M.D. Ph.D.


Ovaj bi se članak mogao smatrati ponešto zastarjelim, jer uključuje LSD psihoterapiju, metodologiju koja se nije koristila klinički već preko četvrt stoljeća. Pa ipak, ona je i dalje prikladna, jer su nesvijesni prostori do kojih doseže dr. Grof holotropičkim disanjem, identični onima do kojih se pristupa s LSD-om.

Kada je LSD proglašen ilegalnim 1960-tih godina, Stan Grof i njegova supruga Christina su razvili holotropičko disanje ". . . .  moćnu metodu samo-istraživanja, osobne transformacije i liječenja. . .  Temeljena je na i kombinirana s uvidima modernog istraživanja svijesti, dubinske psihologije (bilo koja psihologija osim Freudijanske) i različlitih duhovnih praksi. Pomoću disanja, evokativne glazbe i fokusiranog opuštanja, induciraju se neuobičajena stanja svijesti. Ta stanja dozvolljavaju mobiliziranje spontanog potencijala liječenja psihe. . .  Holotropičko disanje posreduje u pristupu svim razinama ljudske psihe uključujući i nedovršene teme iz postnatalne biografije, sekvencije psihološke smrti i ponovnog rađanja kao i cijeli spektar transosobnog iskustva".

                                John A. Speyrer, editor, The Primal Psychotherapy Page
                                               
[Citirani materijal potječe iz brošure dr. Grofa]

* * *

Za shvaćanja slijedećeg članka, nužno je razumjeti dva teorijska koncepta, koja je razvio dr. Grof:

  1. BPM     (osnovna i bazna perinatalna matrica - Basic Perinatal Matrix) i

  2. COEX   (sustav kondenzirarnih iskustava - systems of condensed experiences)

Osnovne perinatalne matrice:

(BPM):su općenite iskustvene mustre povezane s fazama biološkog rađanja. Te BPM se ovdje koriste kao teorijski model i ne uključuju nužno kauzalnu vezu.


BPM I: - Inicijalno jedinstvo s majkom (Intrauterinsko iskustvo prije početka  poroda.)

Ova je matrica povezana s izvornim stanjem intrauterinskog postojanja tijekom kojeg dijete i njegova majka tvore simbiotičko jedinstvo. Dok se ne umiješa neki štetni podražaj, stanja su za dijete optimalna, uključujući sigurnost, zaštitu primjerenu miljeu i zadovoljavanje svih potreba. To simbiotičko jedinstvo može biti i uznemirujuće i umirujuće prirode.
BPM II: - Antagonizam prema majci. (Kontrakcije u zatvorenom uterinskom sustavu).

Ova se matrica odnosi na prvu kliničku fazu poroda. Ta epizoda pripada možda najgorim iskustvima, koje ljudsko biće može imati. Fetus je i mehanički i kemijski otuđen od majke bez ikakve mogućnosti bijega, što se kasnije može manifestirati kao osjećaj  uhvaćenosti u zamci, beznadnih teškoća i sahranjenosti.


BPM III: - Sinergizam s majkom  (propulzija kroz rodni kanal).
 
Ova se matrica odnosi na drugu kliničku fazu poroda. Nastavljaju se uterinske kontrakcije, cervix se široko otvara i počinje postupno i teško potiskivanje. Javlja se enormna bitka za preživljavanje, mehanički pritisak drobljenja i izraženi stupanj gušenja. Sustav nije više zatvoren, a javlja se i perspektiva terminiranja nepodnošljive situacije.

BPM IV: - Odvajanje od majke (terminiranje simbiotičkog jedinstva i formiranje novog tipa odnošenja).

Ova se matrica odnosi na treću kliničku fazu poroda. U toj fazi kulminira agonizirajuće iskustvo od nekoliko sati, prolaz kroz rodni kanal je završen a nakon intenziviranja napetosti i patnje dolazi nenadano oslobađanje i opuštanje.



COEX: Sustav kondenziranog iskustva:
COEX sustav je specifična konstelacija memorije koja uključuje kondenziranu formu iskustava (i/ili fantazija) iz različitih perioda života individue. Memorije koje pripadaju određenom COEX sustavu imaju slične osnovne teme ili sadrže slične elemente, popračene jakim emocionalnim nabojem istog kvaliteta.

Treba shvatiti da su COEX sustavi općenito podređeni BPM-ovima, no pokazuju visoki stupanj relativne funkcionalne nezavisnosti.

* * *



Pokušaj povezivanja psihopatologije s traumama poroda ili čak s intrauterinskim iskustvom nije potpuno nova stvar u dubinskoj psihologiji. Sigmund Freud je napomenuo u svojim "Uvodnim predavanjima u psihoanalizu - Introductory Lectures to Psychoanalysis" mogućnost da bi proživljeni strah u rodnom kanalu mogao biti model temelja za sve buduće strahove. No nije dalje razradio tu svoju ideju.

Mogu se naći brojne referencije u literaturi za psihoanalizu, koje pokazuju poveanost biološkog poroda ili intrauterinskog postojanja: ti često od pacijenata prezentirani fenomeni, obično su smarani fantazijama, a ne stvarnim sjećanjima. Postoje izuzeci takvom pristupu; nužno je spomenuti u vezi s tim rad nizozemskih psihoanalitičara Nandor Fodora i Litaert Peerbolte; Barbara Low je skovala termin "oceanski osjećaji", pokušavajući iskoristiti primitivno intrauterinsko iskustvo za objašnjavanje određenih fenomena, za koje je psihoanalitički radni okvir izgledao preuskim. C.G. Jung je pridavao veliki značaj iskustvu ponovnog rađanja, no taj je koncept koristio u čisto psihološkom i duhovnom radnom okviru i nije ga povezivao s biološkim fenomenom.

Najsustavniji i najbriljantniji pokušaj uključivanja činjenice traume poroda u psihoanalitičku doktrinu je učinio Otto Rank. Negdje je spomenuta mogućnost korištenja mnogih njegovih pretpostavki kao radni okvir za razumijevanje fenomena u fazi LSD tretmana, kada su se pacijenti bavili iskustvima smrti i ponovnog rađanja. No njegov se koncept traume rađanja znatno razlikuje od onog dobivenog tijekom LSD terapija.

Rank je posebno naglasio element odvajanja od majke, kao stvarnu traumu napuštanja tople maternice i bacanja u hladni i neprijateljski svijet. LSD istraživanja očito sugeriraju postojanje još temeljitije traumatizacije psihe tijekom sati emergencije i agonije koja se interpolirala između ta dva stanja.

Bogatstvo, dinamička priroda i dubina materijala iz ponavljanih LSD seansi (u usporedbi s relativno površnim i često višeznačnim materijalima iz psihoanalitičkih tretmana) omogućava detaljno proučavanje "perinatalnog područja", kartiranje područja i proučavanje odnosa prema psiho-patologiji.

Moramo koristiti materijale iz serija LSD seansi kako bi vidjeli logičke kontradikcije u današnjim pristupima najranijim periodima razvoja. Mnogi analitičari prihvaćaju bez rezerve činjenicu da vrlo rano iskustvo dojenja može presudno utjecati na budući razvoj pojedinca (tj. u smjeru sociopatologije ili schizofrenije). S druge strane, ne razmatraju neposredno prethodeće sate emergencije u život, agoniju i ekstremnu patnju u borbi za disanje; možda zato što je iskusvo poroda tako ljudsko.

Ponešto se tiho prihvaća patnja majke u porodu, dok se teško prihvaća iskustvo na subjektivnoj razini djeteta. No teško je zamisliti da bi dijete, koje nije subjektivno registriralo sate dolaženja na život, moglo neposredno nakon toga razlikovati "dobru" dojku  od "loše" ili biti pod utjecajem raznih drugih nijansi majčinstva. Izgleda smisleno pridruživati značaj ranom sisanju samo ako istovremeno prihvaćamo ogromnu važnost traume poroda.

Sve špekulacije oko istančane traumatizacije u prvom mjesecu života izgledaju apsurdnim, ukoliko se negira traumatski učinak poroda. Ako je trauma rađanja subjektivno iskustvo, onda je ona na potpuno drugačijoj razini važnosti od bilo koje kasnije psihološke traumatizacije. Radi se o situaciji koja uključuje emergenciju života, borbu za zrak, imanentnost smrti, što je usporedivo samo s drugim situacijama agonije i umiranja.

Biološka važnost i dubina tog iskustva sugerira mogućnost zapisivanja u starim strukturama mozga. Jedina primjedba protiv mogućnosti pamćenja poroda je činjenica da kortikalne grupe stanica još nisu mijelinizirane, pa stoga te strukture ne mogu biti relevantne za pamćenje, ukoliko isključujemo mogućnost spremanja utisnuća vezanih za porod u subkortikalnim područjima. Materijali iz LSD terapija podržavaju psihoanalitičke teorije, koje naglašavaju važnost ranog oralnog perioda, istovremeno uveliko sugerirajući jedinstvenu i temeljnu važnost traume rađanja.

Kompleks emocionalnih i bioloških fenomena proživljavanih tijekom poroda bi mogao predstavljati prirodnu i logičku matricu svih budućih psihopatologija. To je jasno barem za nekoliko važnih aspekata tog iskustvenog kompleksa. Intenzivan strah bi bio posljedica snažnih prijetnji preživljavanju kao i boli pridruženih sa situacijama u porodu. Agresija koja bi eskalirala do točke biološkog nasilja je očito prirodna reakcija na prijetnje životu i produženu frustraciju.

Ova bi situacija mogla biti i prirodna osnovica Freudeovog razumijevanja depresije kao agresije okrenute protiv samog sebe. Zatvoreni sustav bi spriječio bilo kakvu vanjsku manifestaciju agresije i transformirao ju u iskustvo depresije. Ogromna količina neuronskih impulsa generirana opasnošću, a koji ne bi mogle dosegnuti do periferije, mogli bi se spremiti u zatvorene neuronske krugove i uzrokovati u budućnosti iskustva pretjerane napestosti, agresivnih ispada, impulzivnog ponašanja ili čak zakašnjelih izbijanja mišičnih grčeva. Bespomoćnost situacije u kojoj se dijete suočava s brutalnim i prirodnim silama poroda, moglo bi predstavljati najdublju osnovicu buduće inferiornosti.

Vrlo je interesantan problem agoniziranja krivnje, koji je uvijek pridružen proživljavanju kompleksa rađanja, no razlozi za tu činjenicu su zaista nejasni. Izgleda kako bi se osjećaj krivnje mogao izvesti iz niza blaženih i ekstremno bolnih iskustava, kao neki artefakt istraživanja kauzalnog objašnjenja naizgled apsurdnog i iracionalnog događaja.


Tipični fizikalni simptomi koji prate različite psihopatološke manifestacije mogu biti vrlo logično izvedeni iz iskustva poroda (pojasna glavobolja, teškoće u disanju, različite srčane tegobe, mučnine i povraćanja, mišićna napetost i trzaji, navala vručine i zimice, znojenje, te zatvori ili proljevi.

Iskustvo poroda bi tako moglo predstavljati višeaspektnu matricu prisutnu kod svih ljudskih bića, koja su iskusila biološki porod (u usporedbi s ljudima rođenim odmah carskim rezom). Hoće li se razviti psihopatologija i u kojoj određenoj formi bi u potpunosti zavisilo o postnatalnom iskustvu individue (COEX sustavima). Dobro majčinstvo i dominantnost pozitivnih iskustava djetinjstva bi formiralo barijeru između te matrice i ega. Nastavljanje traumatskih iskustava bi nasuprot tomu olakšalo manifestiranje različitih aspekata iskustva poroda. Selektivna aktiviranja određenih aspekata bi u potpunosti zavisila o prirodi odgovarajućeg COEX sustava (uključenih iskustava tlačenja, depresije, krivnje, ineferiornosti i drugih).

Nakon prvog grubog prikaza, pokušat ćemo primijeniti koncept BPM i COEX sustava na najvažnije dijagnostičke kategorije emocionalnih poremećaja. Ozbiljne depresije endogene prirode ili duboke reaktivne depresije su izgleda temeljene na drugoj perinatalnoj matrici.

Fenomenologija BPM II u LSD seansama kao i klinička simptomatologija u intervalima nakon seansi pod dominantnim utjecajem te matrice pokazuju većinu bitinih karakteristika depresije: općenitu motornu blokadu, agoniziranje mentalne boli i patnje, straha, prevladavajuće osjećaje krivnje i neprilagođenosti, apsolutni nedostatak radosti i entuzijazma, selektivnu negativnu percepciju svijeta i vlastitog života, crno - bijelu percepciju svijeta bez boja, te osjećaj nepodnošljive i neizbježne životne situacije bez nade u bilo kakvo rješenje.

I fizikalne manifestacije depresije su u skladu s tim konceptom: osjećaji eksploatacije i pritiska, gubitak apetita i odbijanje hrane, zadržavanje urina i fekalija, blokiranje libida, glavobolje, srčane smetnje, subjektivne poteškoće s disanjem i različite fizikalne pritužbe interpretirane katkada kao hipohondrija. Stvaranje ideje o samoubojstvu temeljem tog stanja ima tipično formu želje za nepostojanjem, za upadanjem u duboki san, zaboravljanjem svega i nebuđenjem slijedećeg dana.

COEX sustavi povezani s BPM II i posredovanje njene povezanosti s egom, u osnovici u skladu s Freudijanskim modelom, uključuju epizode rane oralne frustracije tijekom dojenja, uskraćivanje emocija tijekom dojenja i djetinjstva, te različiti traumatični događaji u kojima je subjekt imao ulogu pasivne žrtve.

Obiteljske situacije koje su bile deprimirajuće za pojedinca i nisu mu dozvoljavale bilo koji tip pobune također pripadaju toj kategoriji. Vrlo tipičan i konzistentan dio tih COEX sustava su i iskustva koja uključuju prijetnju preživljavanju i tjelesnom integritetu. Izgleda kako su psihotraumatski aspekti ozbiljnih bolesti, povreda, operacija i epizode davljenja bile uveliko podcjenjivane u dinamičkoj psihijatriji kao mogući patogeni faktori u depresiji.

Kao i suprotno razlikovane od blokiranih i često bez plača gore opisanim depresijama, depresija sa strahom i živčanošću je izgleda povezana s BPM III. Osnovne karakteristike tog tipa depresije su visoka razina anksioznosti i napetosti, agresija orijentirana i prema unutra i prema van, te pretjerana psihomotorna uzbuđenost. Pacijenti plaču i vrište, valjaju se po podu, udaraju rukama i nogama bez kontrole, udaraju glavom o zidove i čupaju svoju kosu i odječu.

Ideje i tendencije prema samoubojstvu uključuju krvave i nasilne akcije. COEX sustavi ojačavaju tu matricu u baratanju s nasiljem i agresijom, grubim tretmanom, silovanjem i drugim formama seksualnog zlostavljanja; zajednički nazivnik tih situacija je što subjekt koji ih proživljava aktivno pokušava pobjeći ili se tuči.

Što se manije tiče, ona se može smjestiti u tu shemu kao prolazna manifestacija treće i četvrte perinatalne matrice. Klinička slika manije je bila povremeno uočavana u LSD seansama i u periodima nakon njih; mogla bi se smatrati ekspresijom nepotpunog "ponovnog rođenja". Subjekti s tom simptomatologijom se uvijek kreću onkraj teških iskustava BPM III i proživljavaju površne bijegove iz agonije rađanja.

No postoji još i moćan niz anksioznosti i napetosti u podlozi te matrice, kada pacijenti pokušavaju pobjeći od nerazriješenih nesvijesnih materijala. U takvim se slučajevima pretjeruje s novim pozitivnim osjećajima do apsurdnosti, što se koristi kao obrana od unutarnje prijetnje. Ti pacijenti su preaktivni, hektički se kreću uokolo, pokušavaju se socijalizirati i zbližavati sa svim osobama u svojoj okolini, prezentirajući grandiozne planove i demonstrirajući naglašavanje svojih predivnih osjećaja.

Ako se LSD tretman nastavlja, te pretjerane manifestacije nestaju nakon potpunog ponovnog proživljavanja poroda. Iskustva povezana s čistom BPM IV ne uključuju bilo kakve napetosti i impulzivne porive; pacijenti su mirni, tihi i skromni.

Izgleda da bi memorirani zapisi sekvencija biološkog poroda s nenadanim pomakom od agonizirajućih osjećaja prema iskustvima dramatičnih oslobađanja, mogli predstavljati duboku prirodnu osnovicu za epizodičnu i periodičnu prirodu depresija kao i povremeno pojavljivanje ludila.

Treba napomenuti s tim u vezi da koncept perinatalnih matrica izgleda sugerira novi i interesantan način gledanja na fenomen samoubojstva, posebno na prilično nejasni problem izbora metode izvršenja čina. Formiranje ideje o samoubojstvu odnosno sklonosti samoubojstvu mogu se povremeno promatrati u bilo kojoj fazi LSD tretmana i oni su kod psihijatrijskih pacijenata, koji se suočavaju s agonijom poroda, vrlo česti i urgentni.

Promatranja iz LSD istraživanja izgleda sugeriraju postojanje dviju prilično različitih kategorija suicidalnih tendencija koje su u specijalnim odnosima s osnovnim perinatalnim matricama. Hipotetski odnos između problema samoubojstva i faza biološkog poroda nudi prirodnu bazu za razumijevanje samog samoubojstva. Ako prihvatimo nepodnošljivu situaciju, koju proživljava pacijent u depresiji i koja je povezana s BPM II (blokirana depresija) i BPM III (depresija s anksioznošću i živčanosti) kako je to hipotetički postavljeno ranije, onda napori bijega izgleda slijede dvije osnovne mustre:
  • samoubojstvo prvog tipa predstavlja nesvjesno regresivno nastojanje vraćanja u početnu intrauterinu situaciju (perinatalna matrica II). Kako je stvarni motiv nesvjestan i nije dostupan, subjekt pokušava koristiti neka sredstva koja mogu inducirati slično stanje - naime reduciranje bolnih podražaja i njihovu eventualnu eliminaciju, snižavajući razinu svijesti do točke kada gubi individualnu svjesnost svijeta ulazeći u neizdiferencirano stanje u kojem "zaboravlja sve". Ta grupa uključuje planove samoubojstva i pokušaje korištenja velikih doza hipnotika ili ataraktika (sredstva za umirenje), inhaliranje ugljičnog monoksida ili svjetlećeg plina, utapanja krvarenjem u vrućoj vodi (poznato je kako nakon perioda patnje smrzavanjem, osobe proživljavaju ugodnu toplinu i padaju u "stanje slično snu"). Ti fenomeni se često javljaju u izvješćima kao fantazije ili čak tendencije subjekta za ponovnim proživljavanjem poroda, ako su njihova iskustva povezana s fenomenologijom BPM II.
  • samoubojstvo drugog tipa slijedi nesvjesno mustru, koja je proživljena tijekom poroda. Tijekom stvarnog poroda konačno oslobađanje dolazi nakon patnje i rasta napetosti, kulminiranja i transcendiranja. Ovaj tip samoubojstva je izgleda u bliskoj povezanosti s agitiranom (anksioznom i živčanom) formom depresije pridružene BPM III. Subjekti osjećaju veliki poticaj za završavanjem nepodnošljive situacije po cijenu krvave katastrofe i ogromnog olakšanja napetosti i agresije. Krvava samoubojstva time predstavljaju dramatično reaktiviranje situacije koja se događala pri porodu i može se shvatiti kao rezultat tragičnog nerazumijevanja težnje za rađanjem - oslobađanjem. Ova kategorija uključuje planove samoubojstva ili nastojanja skončavanja pod kotačima vlaka, u turbini hidroelektrane, bacanjem kroz prozor, s tornja ili visoke stijene, prerezivanjem  vrata, raznošenjem mozga, probadanjem bodežom, harakirijem, kao kamikaza ili samoubilačkim auto nesrećama. Samoubojstvo vješanjem je izgleda povezano s ranijom fazom treće perinatalne matrice, karakterizirane elementima davljenja, gušenja, agonije a u terminalnim trenucima i osjećajima libida. Ta kombinacija agonije i seksualne ekstaze je dobro poznata iz izvještaja o subjektima koji su se sami pokušali objesiti, a bili su spašeni. Slično se može koristiti kao ilustracija činjenica o čestim erekcijama pa čak i ejakulacijama pri vješanju kriminalaca. Što se tiče motiva samoubojstva, interesantno je spomenuti kod naših subjekata, da su svi osjećaji vezani za određeni način samoubojstva prethodili odgovarajućim kasnijim tendencijama. Dakle u određenim prigodama, LSD seansi subjekata ili slobodnih intervala između seansi, postojali su osjećaji zgnječenosti ili rastrganosti na dijelove, zadavljenosti i ugušenosti ili probodenosti prije pojave specifičnih suicidalnih fantazija ili nastojanja.

Izgleda da bi se mehanizam samoubojstva mogao objasniti sličnim principima koji su opisani za COEX sustave, naime generalnom tendencijom eksternaliziranja iracionalnih osjećaja i njihovog pridruživanja odgovrajućim situacijama realiteta. Reaktiviranje određene suicidalne situacije bi moglo biti rezultat tendencije postizanja kongruentnosti između ranije postojećeg osjećaja i objektivnog realiteta. Svjesnost duboke diskrepancije između tih osjećaja i realiteta izgleda može biti nepodnošljivije od samo-destruktivnog čina, kojim se završavaju te bolne afektivne kognitivne disonancije.

Svi spomenuti fenomeni su prilično uobičajeni kod pacijenata koji ponovno proživljavaju svoja iskustva poroda, a spomenute veze su uočene tijekom seansi i intervala između njih. Kako LSD terapija napreduje i subjekti transcendiraju perinatalno područje, dobivaju uvid u dinamiku svojih prethodnih suicidalnih namjera i fantazija. Uvijek iznova su LSD subjekti, nezavisno jedan od drugog, nudili slijedeće objašnjenje suicidalnih poriva u svojim retrospektivnim analizama. Napetosti koje su proživljavali su dosezale do nepodnošljivih proporcija, pa su razvijali jake osjećaje o nečem što bi se moralo eksplozivno dogoditi, a što će donijeti konačno oslobađanje.

Prije nego su otkrili da je to oslobađanje stvarno povezano s potpunim ponovnim proživljavanjem agonije poroda i dosezanjem do slobode u intrauterinoj ili neonatalnoj svijesti, težnja za slobodom je bila krivo interpretirana kao težnja k smrti i fizikaloj destrukciji. Duboka psihološka potreba za smrću ega i transcendiranje, što je formiralo integralni dio iskustva ponovnog rađanja, je bila maska za suicidalne tendencije dok nije prepoznata stvarna priroda tog nastojanja i time priznata.

Opće slaganje s psihoanalitičkom teorijom alkoholizma i ovisnosti o drogama je izgleda blisko povezano s depresijom. Najdublji korjeni tih dviju stanja leže i u BPM II. Najtipičnija karakteristika tih pacijenata i u isto vrijeme najdublji motiv za uzimanje otrovnih sredstava (alkohola i droge), je izgleda jaka želja za iskustvima sretnog i neodvojenog jedinstva, koje dijete proživljava tijekon nesmetanog intrauterinskog života i dojenja.

Pretjerano uzimanje alkohola i droge se može razumjeti kao ublažena analogija sa suicidalnim tendencijama privog tipa s ciljem nesvjesnog postizanja elemenata stanja prve perinatalne matrice. Izgleda da je kod depresivnih pacijenata, alkoholičara i ovisnika o drogi, općenito relativno lakše izvući prečicom psihodelička iskustva nego je to slučaj kod druge dijagnosticirane kategorije. Duboka psihodelička iskustva izgleda potpuno zadovoljavaju postojeće težnje za jedinstvom pa reduciraju nužnost zloporabe (alkohola i droga). Alkoholičari i ovisnici o drogi nakon proživljavanja iskustva ekstaze jednosti povezane s BPM I, vrlo često izvješćuju o svom uvidu kako je upravo to  stanje bilo ono čemu su težili pomoću alkohola ili droge. Ovo drugo se pokazalo neprimjerenim sredstvom za postizanje tog cilja, bez terapije. Kao i suicidalnost, alkoholizam i ovisnost o drogi izgleda predstavljaju neprepoznatu krivo shvaćenu i izobličenu potrebu za transcendencijom.

Nekoliko važnih manifestacija seksualnih devijacija je izgleda izravno povezano s BPM III. To je posebno točno za sadomazohističke fenomene, koje karakterizira čudna fuzija osjećaja agresije i libida. Ta kombinacija predstavlja bitni dio treće perinatalne matrice i ima vjerojatno vrlo prirodnu psihološku bazu; jedna bi takva mogućnost bila na primjer, simultano aktiviranje limbičkih struktura povezanih sa samo-očuvanjem i onih povezanih s preživljavanjem vrste ili prenošenje pobuđenosti živaca sa samo-očuvanja na preživljvavanje.

Pokušaj objašnjavanja tih fenomena unutar uobičajenog psihoanalitičkog radnog okvira predstavlja specijalne poteškoće kako je pokazano Freudovom studijom "Onkraj principa zadovoljstva - Beyond the Pleasure Principles". Specifične karakteristike sadomazohističkih manifestacija kao i blizak odnos između njihovih sadističkih i mazohističkih aspekata su dobro razumljive temeljem prirode treće perinatalne matrice.

Alterniranje između uloga pateće žrtve i okrutnog agresora, kao i kulminiranje patnje i transcendiranje u ekstazu, je vrlo karakteristično i tipično za ovu matricu. Iako je najočitije izraženo kod sadomazohističkih pacijenata, potencijal transcendiranja ektremene patnje u ekstazu je izgleda inherentno ljudskoj prirodi.

Opisivano je ne samo kod mučeničke smrti svetaca u Srednjem vijeku, već i u modernim vremenima pod takvim uvjetima, kao što je mučenje zatvorenika od strane nacističkih ili japanskih vojnika. Interesantno je spomenuti s tim u vezi, da se intenzivna fizička patnja često koristila u prošlosti kao prerekvizit za religijsku ekstazu (što je također tipično za iskustva povezana s BPM III). Tako na primjer, okrutno samo-bičevanje svih era i druge forme samo-torture i samo-amputiranja kao sredstva za postizanje religioznog prosvijetljenja. Prema opisima, patnja se često promijenila u ugodno uzbuđenje, ne različito od seksualnih osjećaja, koje je u konačnici kulminiralo u religioznoj ekstazi. Slike procesija samo-bičevanja su se često pojavljivale u LSD terapijama u kojima je dominirala BPM III.

Izgleda da je i muška homoseksualnost povezana značajno s traumama poroda, posebno onih treće perinatalne matrice. Strah od ženskih genitalija, objašnjen u psihoanalizi kastracijskim kompleksom temeljenim na infantilnim fantazijama o vagini kao opsnom organu (vagina dentata) je izgleda na dubljoj razini povezan s biološkom činjenicom da je ženski spolni organ potencijalni instrument smrti, koji je jednom i stvarno bio izvor agonije i prijetnje životu. Stoga ne može postati izvor seksualnog zadovoljstva, ukoliko su nesvijesna sjećanja prejaka. Strah heteroseksualnog seksa je kod tih pacijenata bio često popraćen s dubokom žudnjom za toplim ne-genitalnim kontaktom s osobom majčinskog karaktera na vrlo primitivnoj razini (anaklitičke potrebe).

Što se ženske homoseksualnosti tiče, ona je izgleda površna; u LSD tretmanima, mogla se obično pratiti unatrag sve do dubokih razina COEX sustava i BPM IV. Duboki korjeni lezbijskih potreba i tendencija izgleda leže u nezadovoljenim težnjama za bliskim kontaktom između majke i kćeri tijekom ranog dojenja, te povezivanja oralnogenitalnog kontakta i orgijskog oslobađanja u porodu. Dodatno tomu, vrlo važna traumatična sjećanja se mogu uobičajeno obnoviti u kojima je muškom seksualnom objektu pridružena opasnost, krivnja ili poniženje.

Neuroza opsjednutosti potrebom (OCD - obsessive-compulsive disorder) za ponavljanjem, očito ima svoje najdublje korjene u BPM III. A činjenica da sukobi vezani za homoseksualnost i agresiju, kao i sustezanje genitalnosti, pripadaju najvažnijim problemima koji se nalaze kod takvih pacijenata, dobro se slaže s tom pretpostavkom. Odnos homoseksualnosti s porođajnom anksioznosti smo već ranije demonstrirali. Inhibiranje genitalnosti se javlja izgleda u konačnici zbog sličnosti između mustre seksualnog orgazma i negativnih aspekata treće perinatalne matrice. Stoga pokušaji kontroliranja agresije i anksioznosti povezani s tom matricom blokiraju i mustru seksualnog odzvia.

Druga tipična karakteristika OCD pacijenata podržava spomenuto gledište, odnosno vrlo specifično stajalište prema religiji. Mnogi OCD pacijenti su u konstantnom sukobu glede religije, naizmjence se buneći protiv i klevećući kaznu Boga tipa Yahve i obrnuto pokušavajući poništiti i okajati svoje prekršaje i grijehe. Taj tip problema je bio baš redovito povezan sa zadnjom fazom agonije poroda u LSD terapijama, kada dolazi do konačne predaje prevladavajućoj sili u alternaciji sa strastvenim revoltom, agresijom i agonizirajućom krivnjom. To se sve događalo na općoj pozadini svjesnosti kozmičke relevantnosti te situacije uz anticipiranje mogućnosti spasenja. Ograničavanje vanjske sile u toj fazi (rodni kanal) izgleda predstavlja najdublji instinktivni korjen budućeg Superega (nasilni dio Superaga, koga psihoanaliza izvodi iz Ida).

Sukobi koji okružuju funkcije izlučivanja i učenje odlaska na zahod (ojačavanje aspekta "zahodskog pražnjenja" tijekom rađanja), problem s roditeljskim autoritetom i posebno jako podvojeno blisko simbiotsko odnošenje s majkom, predstavljaju tipične teme COEX sustava koji su u podlozi te neuroze.

Što se tiče takozvane promjene u predgenitalnoj fazi, osnovne strukture osobnosti pridružene njima imaju važne karakteristike opsjednutnosti i nasilnosti. Glavni simptomi u odvojenim kliničkim slikama su povezani s BPM III. U psihogenoj astmi  se glavni simptom može pratiti unatrag sve do agonije i gušenja tijekom poroda. Maladie des tics, bolest mišičnih trzaja zbog izbijanja naboja napetosti akumuliranih tijekom poroda u zatvorenim neuralnim krugovima, se može ponovno pojavljivati u kasnijoj fazi života potaknuta specifičnim događajima.

Psihogenetsko mucanje je izgleda povezano sa sukobima glede oralne i analne agresije, čiji se najdublji korjeni mogu naći na kraju u pritisku čvrsto stinsnutih čeljusti tijekom prolaza glave kroz rodni kanal i analnih napetosti kao rezultat pojačanog intraabdominalnog pritiska.

U konverzijskoj histeriji je njena najdramatičnija manifestacija - jaki nenadani napadi - zajendo s drugim manifestacijama mišične hiperaktivnosti povezana s BPM III. U napadu histerije određena kombinacija napetosti, psihomotorne pobuđenosti, teškoća u disanju i agresivno-depresivnih afekata, upadljive sličnosti sa seksualnim orgazmom podržava to stajalište. Isto vrijedi i za karakterističnu arc de cercle, koja je tako često vidljiva kod LSD subjekata koji proživljavaju porod. Histerična paraliza i drugi simptomi alternacije su izgleda temeljeni na konfliktnoj stimulaciji energijom živaca suprotnog smjera tijekom poroda kao i tijekom kasnijih sličnih situacija. Kao što je već naglasio Otto Rank, problem ovdje nije kao kod psiholoških konflikata koji rezultiraju u somatskim manifestacijama, već u tomu kako originalni somatski fenomeni kasnije stiču psihološka i simbolična značenja.

Neki snažni histerični fenomeni, kao što su stanje šoka, histerične halucinacije, nekontrolirano sanjarenje po danu i zamjena realiteta s fantazijom, su vjerojatno povezani s BPM I i temeljeni na dubokoj potrebi reinstitucionalizacije tipične za tu matricu. U osnovnom aranžmanu s psihoanalitičkim modelom specifičnog psihotraumatskog iskustva, karakterističnog za tu bolest (COEX sustavi), postoji veza s falusnom fazom razvoja libida. Edipov i Elektra kompleks kao i različiti drugi aspekti u povijesti seksualnosti.

U anksioznoj histeriji se emocionalna komponenta može pratiti izravno do prvobitne anksioznosti tijekom poroda. Izbor objekata i situacija kojima se anksioznost pridružuje reflektira neke specifične aspekte ili strane traume poroda, naglašavane ili aproksimirane egu kasnijim životnim iskustvima. Relacija s traumom u porodu je najočitija u slučaju klaustrofobije (strah od zatvorenih prostora), koji se može izravno trasirati sve do gnječenja u (zidovima) granicama uterinskog sustava.

Slično se i thanatophobia (strah od smrti) može lagano povezati s iskustvima agonije i straha za život, koji su redoviti dio traume rađanja. Nije teško niti naći izravnu vezu s traumom poroda u slučaju iracionalnog straha od trudnoće. U fobiji vezano za brigu o djetetu (strah od povrede dijeteta se obično kombinira s pritiskom da se dijete baš povrijedi), najdublji korjeni agresivnih osjećaja prema djetetu i antagonizam prema njemu se može pratiti unatrag do situacije rađanja tog djeteta, u kojoj se majka i dijete međusobno ozlijeđuju. Ova situacija aktivira vlastito nesvijesno sjećanje majke o sličnoj situaciji tijekom njenog poroda. U kancerofobiji (strah od raka) i nosofobiji (strah od bolesti) općenito, u zadnjoj analizi se mogu naći anksionznost rađanja zajedno s različitim somatskim podražajima i bolovima proživljavani tijekom poroda. Relacija kancerofobije prema nesvjesnim sukobima oko trudnoće je dobro poznata u psihoanalizi.

Slično objašnjenje se može sugerirati za određene tipove hipohondrije. U kancerofobiji se može nesvjeno identificirati maligni rast s embrionalnim razvojem gdje izgleda tajnoviti karakter raka očito igra važnu ulogu.

U bacilofobiji i mizofobiji (strah od mikroorganizama i nečistoće), što se često pridružuje s nasilnim pranjem, kombinacija straha za život, od agresije i kontakta s biološkim materijalom tijekom poroda su izgledno bitni. Ti se pacijenti uglavnom ne boje samo da će se oni zaraziti, već da će prouzročiti katastrofu inficiranjem drugih. Na površnoj razini strah od bakteriološkog rasta i infekcija je nesvjesno povezan sa spermatozoidima i začećem, te time posredno opet sa situacijom poroda. Kasnija iskustva sukoba vezanih za vježbanje odlaska na zahod i prateće čistoće su izgleda također vrlo važna.

U strahovima od visine i mostova je izgleda uključen suicidalni poriv drugog tipa i borba protiv njega. Jaki poriv za bacanjem s krova, tornja, stijene ili skakanje s mosta u vodu uglavnom je u osnovici svih fobija tog tipa. U fobiji od ulice i agorafobiji (strah od otvorenog prostora) su izgleda važne promjene prostornih odnosa - subjektivne senzacije sužavanja i širenja prostora. Fobija od ulice, u kojoj promet dodatno simbolizira  strah za život tijekom poroda, čemu se obično pridodaje važan element seksualne napetosti koji rezultira strahom od promiskuitetnih kontakata na ulici i impulzivnog eksibicionističkog izlaganja u javnosti. U mnogih terapijama u nizu su ti seksualni orgazmički osjećaji mogli kod tih pacijenata kompletno dominirati slikom i kasnije se produbiti u iskustvo agonije i ponovnog rađanja. To je razotkrivanje temeljeno na sličnosti između agonije poroda i seksualnog orgazma.

Odnos fobije od životinja i traume poroda je već jasno demonstrirao Rank. U slučaju velikih životinja, elementi potiskivanja i objedinjavanja emocija su izgleda važni (vuk), kao i odnos prema trudnoći (krava). U slučaju straha od malih životinja, mogućnost ulaženja u male rupe u zemlji i njihovog ponovnog ostavljanja je vjerojatno signifikantan faktor. Neke male životinje su izgleda pridružene dodatno nekim specijalnim problemima. Tako na primjer, pauk sa sposobnošću obuhvaćanja žrtve mrežom i zatim ubijanja žrtve, javlja se u divoskoj formi vrlo često kao simbol loše majke tijekom obrada poroda, sugerirajući tako važnost tog područja u razvoju buduće arachnophobije (strah od pauka). Slično je i sa zmijama, koje uz to što imaju površnu razinu nekog očito falusno značenja, na dubljoj razini su tipični simboli agonije poroda, a time i za zli ženski element.

Stvarni dokaz toga je izgleda promatranje udava, koji može zadaviti i zdrobiti žrtvu (agonija poroda) i onda ju cijelu progutati (trudnoča). Izgleda da postoje vrlo duboki arhetipski korjeni tog simbolizma. Što se tiče malih insekata, oni su izgleda posebno povezani s problemom reprodukcije i trudnoče (nošenje cvjetnog praha, oticanje od uboda).  Muhe zog svoje sposobnosti zagađivanja i širenja infekcija se obično povezuju sa spermijima s jedne i s nečistoćom poslije poroda s druge strane. One su u posebnoj relaciji sa strahom od nečistoće i mikroorganizama.

I emocionalni poremećaji sa somatskim manifestacijama su izgleda temeljeni na svojoj najdubljoj razini s perinatalnim matricama. Psichogene enuresis i encopressis (neurotični gubitak kontrole nad mjehurom i pražnjenjem crijeva) su povezani s BPM III, gdje se uriniranje i defakacija mogu dogoditi kao refleksna reakcija na jako izraženu bol, gušenje, strah za život i povišeni intra-abdominalni pritisak. Replika te situacije se može promatrati čak i kod odraslih u izvanrednim situacijama kao što su napadi u ratu, nesreće ili druge pojavnosti straha za život. Kod subjekata koji proživljavaju u LSD tretmanu briga oko kontrole sphinctera je redovita pojava, a povremeno se događa i mokrenje u krevet. Izvješća o defekaciji u krevetu također postoje, no izuzetno su rijetka.

Ozbiljne seksualne neuroze kao što je frigidnost, impotentnost i orgazmička impotencija su izgleda temeljene u konačnici na sličnosti mustre seksualnog orgazma i agonije poroda (BPM III). Sposobnost doživljavanja orgazma može biti blokirana jakom mješavinom agresija u formi sadomazohističkih implusa i anksioznosti za život, koje prate traumu rađanja. Općenito i sposobnost konačnog opuštanja i zadovoljstva nakon orgazma je duboko povezano sa sposobnošću osjećanja mirne ekstaze u LSD terapijama (BPM I i IV), a uveliko se ta sposobnost povećava, uvijek kada subjekt dostigne tu razinu LSD psihoterapije.

Organsko-neurotični simptomi (glavobolja tipičnog pojasnog karaktera, mučnine i povraćanja, iritabilnost crijeva i proljevi; gušenje i osjećaji nedostatka kisika; srčani problemi i udaranje; znojenje; crvenjenje; bljeskovi zimice i topline; te mišični trzaji, mogu se pratiti unatrag do kompleksnog somatskog fenomena, koji formira logičan i razumljiv dio iskustva rađanja.

Različiti vegetativni sindromi, uključujući i loš okus u ustima i "glavobolja kao nakon pijanstva" ili simptomi "gripe" (unutarnja treskavica i osjećaj hladnoće, slabost, loša probava s napuhanošću i zatvorom; vegetativna distonija i istančano drhtanje izoliranih mišića) se pojavljuju tijekom terapije u slobodnim pauzama, koji su već prošli točku smrti ega i ponovnog rađanja. Te manifestacije se mogu povezati s poremećajima tijekom intrauterinog života. Isti su osjećaji izgleda osnovica za hypochondriazu temeljenu na čudnim, teško definiranim somatskim podražajima.

Postoji vjerojatno dovoljno podataka u našim kliničkim materijalima kao i u LSD literaturi za pretpostavljanje da su BPM II i III uključene i u patogenezu ozbiljnih psihosomatskih bolesti, kao što su astma, psorijaza, čir na želucu, ulcerozna upala i arterijski povišeni tlak.

Neurastenija (živčana rastrojenost) i emocionalna traumatska neuroza zaslužuju posebnu napomenu, jer se kod tih poremećaja, pojavljuju komponente BPM III u izvornoj formi, jedva nešto modificirane kasnijim životnim iskustvima (COEX sustavima). Neurastenija je izgleda najčešća i normalna reakcija pojedinca, koji živi duži vremenski period u objektivnoj stresnoj sizuaciji.

Simptomi koji se mogu vidjeti kod tih stanja izgleda predstavljaju tipični fenomen rađanja ublažene forme: intenzivne glavobolje, mišična napetost, znojenje, srčani problemi i lupanje srca, tjeskoba, proljevi i "faiblesse irritable" (osjećaj slabosti, ali u isto vrijeme napetosti i olake razdražljivosti):

Seksualni poremećaji koji su zapravo konstantna komponenta te kliničke slike (impotencija kod muškaraca i teškoće s orgazmom kod žena) bi se mogli objasniti opisivanjem odnosa između BPM III i mustri seksualnog orgazma. Kod emocionalnih traumatskih neuroza, krizni simptomi sliče originalnoj situaciji poroda, time što predstavljaju stvarnu prijetnju preživljavanju integrirteta tijela, uključujući i strah za život (zračni i pješadijski napadi u ratu, nesreće i operacije).

Različite manifestacije schizophrenije su povezane s različitim perinatalnim matricama: međutim, izgleda da je u većini slučajeva naglasak na BPM I, ekstremno važnoj jednosti s majkom i na transpersonalnim elementima. Izuzetno neki schizophrenički pacijenti mogu imati epizode relativno čistih ekstatičkih osjećaja povezanosti s Bogom, koji odgovaraju mnogim kriterijima Pahnkeovih mističkih kategorija. Umjesto da se shvaćaju kao univerzalne manifestacije, što je uobičajeno slučaj kod religijskih učitelja i mistika, te osjećaje pacijenti interpretiraju unutar radnog okvira impresije iluzije jedinstvenosti. Ne gledaju svoja iskustva s poniznošću manifestacije potencijalno inherentne svakom ljudskom biću, nastoje se deklarirati Bogom ili njegovim prorokom i pokušavaju uvjeriti druge, da zaslužuju specijalni tretman.

S druge se strane osjećaju često maltretirani i provode mnogo vremena i energije u borbi protiv svojih realnih ili izmišljenih protivnika i konkurenata. U osnovi, razlike između iskustava mistika i schizophrenika nije izgleda primarno u prirodi i sadržaju iskustava, već u općenitom pristupu tim iskustvima i njihovoj integraciji u svakodnevni život. I zanimanje za mističke, filozofske, religiozne i kozmološke probleme, te reinkarnaciju, što je često slučaj kod schizophreničkih pacijenata, predstavlja tipičnu manifestaciju BPM I i transpersonalnih prostora nesvijesti.

Klinički materijali iz naprednih LSD terapija indiciraju da catatonija i nesvjesna stanja kod schizophreničnih pacijenata, često pridruživanih s fetalnom pozicijom i zanemarivanje uzimanja hrane ili ekskrecijskih funkcija, je izgleda povezano s intrauterinom situacijom. Iskustva ometane intrauterine egzistencije u LSD terapijama su popraćene mnogim fenomenima bitnim za schizophreniju (bizarni somatički simptomi pridruženi utjecaju zlih metafizičkih ili kozmičkih sila; djelovanju štetnog zračenja ili kemijskih utjecaja, kao što su plinovi i trovanja). To je moguće povezati s vizijama podmuklih i opasnih demona, s kjima se subjekt mora boriti.

Te epizode, kao i nepovoljne biokemijske promjene koje su prethodile početku izbavljenja u porodu, su izgleda osnovna matrica za ojećaje univerzalno nedefiniranog straha i prijetnje, tipične za paranoidne pacijente. Iskustva vanjskih utjecaja (na pr. uređaja ili hipnoze) kao i intrapsihičkih i akustičkih halucinacija, su izgleda povezane sa izvornom, nediferenciranom simbiotičkom unijom s majkom. Poželjne iluzije i elementi nekontroliranog dnevnog sanjanja i autističkog mišljenja se mogu razumijevati kao posljedica pokušaja reinstituiranja originalne neometane intrauterine situacije.

Participiranje treće perinatalne matrice izgleda dodaje slici schzophrenije posebne elemente krvave agresije i sadomazohizma kao što su iskustva fizičkih mučenja pridružena zlim entitetima, mučiteljima ili đavoljim strojevima, te samo-amputaciji ili smrti. Neke druge karakteristike BPM III uključuju epizode seksualnih napetosti, divlje ekstaze i drugih seksualnih pojavnosti, bizarnih motoričkih fenomena, napadaja panične anksioznosti, ali isto tako čestih spontanih epizoda smrti ega i ponovnog rađanja, iskustava destrukcije i rekreacije svijeta, osjećaja identificiranja s Kristom ili spasenja i uskrsnuća.

Svi spomenuti elementi perinatalnih matrica su bili aktivirani i aproksimirani prema egu različitim traumatskim iskustvima iz različitih perioda komplicirane povijesti života schizophreničara. To bi moglo objasniti čestu pojavu materijala iz djetinjstva u simptomatologiji schizophrenije.

Osnovna razlika između iskustava psihotičnih i neurotčnih pacijenata s te točke gledišta je izgleda činjenica da su prvi više ili manje pod izravnim utjecajem elemenata perinatalnih matrica, dok su drugi ugođeni s različitim razinama COEX sustava, a perinatalne razine participiraju samo kao transfenomenski izvor emocionale energije u simptomima. Razumno je pretpostaviti da u različitim fazama schizophrenije postoji mogućnost uključivanja i raznih bioloških, posebno biokemijskih faktora, koji doprinose aktiviranje COEX sustava i vjerojatno perinatalnih matrica.

Drugi interesantan problem koji se može djelomično osvijetliti iz pormatranja LSD terapija je odnos između ženskih reproduktivnih funkcija i emocionalnih poremećaja. To se odnosi iznad svega na pojavu naglih loših poremećaja tijekom trudnoće i perioda nakon poroda. Uzrok tomu je opisana detaljna sličnost između mustre agonije rađanja, seksualnog orgazma i oslobađanja djeteta, kada iskustvo poroda djeteta izgleda aktivira nesvjesna sjećanja o vlastitom porodu majke (vidjeti paraleleno oslobađanje oba iskustva u LSD terapiji).

Aktiviraju se i sve kasnije sekundarne elaboracije perinatalnih matrica, čime se formira dio odgovarajućih COEX sustava. I tipični problemi s mentruacijom i seksom općenito su izlgeda povezani s fenomenom poroda.

Mnogi od tih fenomena vjerojatno imaju vrlo važnu psihološku međusobnu povezanost, sve do danas neistraženih i nedovoljno razumijevanih. Hormonalne neravnoteže, koje su tako česte smatrane jedinim najvažnijim faktorom mentalnih poremećaja koji se događaju u pubertetu, menstruaciji, trudnoći, babinju i menopauzi, s ovog stajališta se čine sekundarnog značaja.

Još jedno interesantno područje bi trebalo prodiskutirati u vezi s porođajnim traumama i perinatalnim matricama. Izgleda kako bi pormatranja iz LSD terapija mogla doprinjeti našem razumijevanju fenomena ekstaze. Slično mogućnosti razlikovanja dviju grupa suicida povezanih s različitim perinatalnim matricama, možemo identificirati i dvije široke kategorije ekstaza.

Divlja i dinamična ekstaza "vuklkanskog tipa" je senzualni tip ekstaze s jakim komponentama unutarnjih napetosti, seksualnog uzbuđenja i agresije. Povezana je ritmičkim plesovima karakteriziranih opijajućom monotonijom i seksualnim prizvucima, do glasne glazbe s jasnim ritmom, s vatrom, vatrometom, eksplozijama, bogatim bojama i zabavištima. I ritualni plesovi s jedinstvenom mješavinom seksualnih i religijskih elemenata se mogu spomenuti u tom kontekstu. Duboka i intezivna forma ovog tipa ekstaze uključuje fizikalnu i emocionalnu bol na granici agonije s religioznim očekivanjima velikog događaja oslobađanja, iskupljivanja, spasenja i ponovnog rađanja. Iskustva iz LSD terapija jasno pokazuju da je taj tip ekstaze povezan s BPM III: Iskustvo seksualnog orgazma i rađanja djeteta pripadaju toj kategoriji.

Mirna i harmonična "ekstaza oceanskog tipa" je duhovni tip ekstaze, stanje bez napetosti s iskustvima gubtka ega, identifikacije sa svemirom i Bogom, s bitnim kvalitetima ljubavi, svijetla i sigurnosti. Povezana s nježnim, laganim i dobrim plesom kao što je klasični ili orijentalni balet, spokojna i mirna glazba ili uzvišeno pjevanje zbora, prirodne ljepote (plavo ili zvijezdama napunjeno nebo, visoka planina, čisto jezero i ocean), harmonijske pastelne boje, zračeće svijetlo ili nježni i istančani ornamenti.

Na površnoj razini katkada uključuje elemente anaklitičke satisfakcije (dobra unutrašnjost ili dobre grudi) i seksualno zadovoljenje i ispunjenje. Ekstaza predstavlja stanje u kojem su izgleda zadovoljene sve individualne potrebe. Iskustvo potpune relaksacije, fuzije i sjedinjenja muškarsca i žene iza seksualnog vrhunca i osjećaji majke nakon rađanja djeteta pripadaju toj grupi. Većina vršnih iskustava u smislu Maslowa bi se moglo klasificirati u tu kategoriju. Genetički je taj tip ekstaze povezan s prvom i četvrtom perinatalnom matricom. Postignuća toga stanja i stabiliziranje u tom stanju su izgleda konačni cilje LSD psihoterapije.

__________________


Copyright © 2007 by Stanislav Grof. All rights reserved.