Strategija nasilja kao strategija razvoja -  2

Imali smo klasičnu edukaciju, koja je bila također nasilje, no barem je i kao pervertirani industrijalizirani društveni servis, imala karakteristike industrijske organiziranosti. Nakon nje se privatizacijom edukacije javljaju razni putovi za dobivanje završne diplome, posebno oni putovi, koji su "kraći i manje mukotrpni".  I nakon još nekoliko raznih pokušaja, javlja se prijedlog (19.06.1999.) i usvajanje takozvanog Bologna procesa edukacije u Europi s "glavnim područjima reforme:
  • reforma nastavnih planova: sustav tri ciklusa (diplomirani sveučilištarac, magister i doktor znanosti) učenja orijentiranog na studente s fleksibilnim putovima učenja, praćenjem i na kraju omogućenom mobilnošću pri zapošljavanju
  • reforma upravljanja i vladanja sveučilišta: autonomija sveučilišta, strateška partnerstva uključujući i poduzeća, osiguranje kvalitete
  • reforma financiranja: diverzificirani izvori prihoda sveučilišta bolje povezani s učincima,
  • promoviranje jednakosti, pristupa i učinkovitosti, uključujući i mogućnost uvođenja naknada za poučavanje uključivo i omogućavanje kreditiranja studenata".
Već se i iznesenog vidjelo, kako se radi samo prividu promjena. No kako uvijek biva, mudri su prepoznali kako će još proći vremena u istom sustavu, doduše "inoviranom" pa su na sav glas govorili o izvrsnosti ideja reforme. Svi koji su se pobunili su postali uskoro protivnici sutava, euroskeptici, itd.

No kako su godine prolazile raslo je nezadovoljstvo. Može se reči da je trenutno većina razvijenih zemalja Europe, koja je počela provoditi reformu, počela sve glasnije kritizirati ostvareno pa i samu ideju (negdje sam pročitao da BiH i Srbija nisu prihvatile Bolonju?).

Svakom iole upućenom u razvoj znanja i znanosti je bilo jasno da se stari sustav ne može inovirati, već da bi se morao revolucionarno mijenjati, za što nažalost nitko nije bio, a nije ni danas, spreman.

Kada se pogleda i mišljenje studenata Eurobarometer No. 260 - "Students and Higher Education Reform" iz ožujka 2009. ( http://ec.europa.eu/education/higher-education/doc/studies/barometersum_en.pdf ) očito je kako i studenti ne misle o znanju, koje se sada u potpunosti mijenja tijekom 1 godine,  već samo o zapošljavanju, triku s mobilnošću (koji razara i rastvara nacionalni intelektualni kapital, pretvarajući ga u masu pojedinaca u borbi za vlastiti,  a ne  nacionalni ili pak europski opstanak), te jasno financiranju odnosno kreditiranju studija.

NASTAVAK
Nema restrukturiranja znanja, uvođenjem novo nastalih znanosti i redefiniranjem temeljnih znanosti (matematika,  lingvistika, opća filozofija, biologija i genetika odnosno epigenetika, postkvantna fizika kao integracija fizike i duhovnosti ili nešto slično), niti formaliziranja trajnosti znanja po pojedinim znanostima što je ostavljeno na dušu profesorima - predavačima.

Još uvijek nema pomaka od glupog prema inteligentnom znanju:


Gerd Gerken: “Mind management”, 1998/9

Uzrok ipak ne leži u samom sustavu pervertiranog industrijaliziranog društvenog servisa zvanog edukacije, već u nenapuštanju temeljne klasične materijalističke paradigme u svojim različitm formama, što je lijepo prikazao Gerd Gerken svojim vrstama trivijalizacije:


Gerd Gerken, "Fraktale Marke - Eine neue Intelligenz der Werbung", str. 35

Dodatni je uzrok tomu i preorijentacija, pogotovo mladih, na trenutak sadašnjisti, tj. na "NOW - sada" kulturu, s ciljem "uzimanja sada" jer tko zna kakva će biti budućnost. Mladi, koji rijetko čitaju, pogotovo ne dugačke knjige, "shvaćaju" iz naslova, koji recimo kod Eckhart Tolle-a glasi "Moć sadašnjeg trenutka", gdje kaže još na omotu: "Postoji izlaz iz patnji. Probudi se. Budi prisutan. Pažnja ovdje i sad." U svom e-zinu, gdje i sam naziv "Eckhart Tolle TV - Present moment Remeinder" - "podsjetnik na sadašnji trenutak, od 10.06.2010. kaže:

"Ono što stvarno ljudi žele, je biti potpuno ispunjeni. Žele osjećaj životnosti, ostvarenja svoje potpunosti. No to žele kroz ovo ili ono ili kroz druge. Ne shvaćaju da im to ništa ne može dati, jer to već imaju. I samo da to već imaju, oni su već upravo to što traže.To neznate jer uvijek tražite negdje drugdje. To jedino možete znati u sadašnjem trenutku i s moći koja je unutar vas."

Fatalna pogreška, jer "filozofija života može biti temeljena na osobnosti i egoistična ukoliko je ona vezana na ono što možete izvući iz života. Filozofija života temeljena na duši je o onom što možete pridonijeti životu i odnošenju. Definirajte svoju filozofiju života, koja vas vodi i motivira. Po potrebi ju podesite kako bi bila s više ljubavi, inteligencije i
moći
. (Andrew and Bonnie Schneider, authors of The Soul Journey)

Dakle ili za sebe (egoizam) ili iz sebe za druge ko-kreativnim odnošenjem odnosno ko-evolucijom! Samo egoizam odnosno egoist traži moć sadašnjeg trenutka (sadašnjost kako smo već više puta uopće ne postoji, zbog trajanja procesa percepcije), pa ako sadašnjost ili sadašnji trenutak "ne postoji", ostaje samo težnja odnosno volja za moć.  I tu je catch-22. Takav pristup otvara prostor slobode političarima:      

"Većina političara, prema nama raspoloživim podacima, nije zainteresirana za istinu, već za moć i održavanje te moći. No za održavanje te moći je bitno da ljudi ostanu bez znanja istine (dodao bi i da žive u sadašnjosti ne mareći za budućnost), čak i istine o svojim vlastitim životima. Stoga nas okružuje golema tapiserija laži, kojima se hranimo".
– Harold Pinter, Nobel Lecture (Literature), 2005.

Pokazat ćemo primjere, formalnog prepuštanja svojih budućnosti lažima o budućnosti i lažima o novcu. Prva je laž svakako svijetla budućnost u EU, koju kreiraju upravo političari željni moći, pa je ta budućnost bez javne rasprave iako smo navodno u demokratskom svijetu, samo strategija nasilja u službi strategije razvoja (a sve to pokazuje ispravnost teza o nasilju trivijalizacije, kao strategije razvoja i EU-a i ekonomije odnosno sustava novca).

EU strategija do 2020: "COMMUNICATION FROM THE COMMISSION EUROPE 2020 - A strategy for smart, sustainable and inclusive growth", od 3.3.2010. svojim kauzalnim promišljanjem EU do 2020. Evo bitnijih  dijelova iz dokumenta, koji to dokazuju (svi naglasci su naglasci urednika site-a):

"EU mora definirati gdje želi biti 2020. Do današnjeg dana Komisija predlaže slijedeće glavne ciljeve EU-a:
  • 75 % populacije starosti od 20 - 64 godina bi trebalo biti zaposleno
  • 3% EU GDP-a bi trebalo investirati u R&D (istraživanje & razvoj).
  • treba realizirati "20/20/20" klimatsko/energetske ciljeve (uključujući povećanje redukcije emisije plinova do 30% ukoliko uvjeti budu pravi).
  • udio djece koja napušta školu prije završetka bi trebao biti ispod 10% i najmanje 40%  mlađe generacije bi trebalo imati treći stupanj
  • 20 milijuna ljudi manje bi trebalo biti izloženo riziku siromaštva.
Ti su ciljevi međusobno povezani i kritični za svekoliki uspjeh. Da bi se osiguralo prilagođavanje Europa 2020 strategije svih članica na svoje posebne situacije, Komisija predlaže da se EU ciljevi prenesu u nacionalne ciljeve i pravce.

Ciljevi koji predstavljaju tri prioriteta pametnog, održivog i inkluzivnog rasta, nisu jedini: široka paleta akcija na nacionalnoj, EU i međunarodnoj razini će ih nužno proširiti. Komisija predlaže/promiče sedam najvažnijih inicijativa kao katalizatore napretka u okviru svake prioritetne teme:
  • "Inoviranje Unije" kako bi se poboljšali uvjeti radnog okvira i pristupa financijama za istraživanje i inovacije s ciljem osiguravanja da se inovativne ideje mogu pretvoriti u proizvode i usluge, koji pak kreiraju rast i radna mjesta,
  • "Mladež na potezu" kako bi se proširila učinkovitost edukacijskog sustava i olakšao pristup tržištu rada mladim ljudima (a ne Bologna - op. ur.)
  • "Digitalni djelokrug rada za Europu" kako bi se ubrzalo izgradnju interneta velikih brzina i požnjele koristi jedinstvenog digitalnog tržišta od domaćinstava i poduzeća, 
  • "Resursno učinkovita Europa" koja bi pomogla odvajanju ekonomskog rasta od korištenje resursa, podržao pomak prema ekonomiji male emisije ugljika, povećali izvori obrnovljive energije, modernizirao transpotni sektor i pomovirala energetska učinkovitost,
  • "Politika industrijalizacije za eru globalizacije" kako bi se poboljšala poslovna okolina, posebno za mala i srednja poduzeća, te podržalo razvoj jake i održive industrijske baze sposobne za globalno konkuriranje,
  • "Područje novih vještina i radnih mjesta" za moderniziranje tržišta rada i osnaživanje ljudi kroz razvoj njihovih vještina tijekom života s ciljem povećanja radne participacijei bolje prilagođavanja ponudi i potražnji rada, uključujući i pomoću radne mobilnosti,
  • "Europsku platformu protiv siromaštva" za osiguranje društvene i teritorijalne kohezije, koja će omogućiti da se koristi od rasta i novih radnih mjesta široko dijele da bi ljudikoji žive u siromaštvu, isključeni iz društva mogli imati dostojanstveni životi biti aktivni dio društva.
Tih sedam vodećih inicijativa će potvrditi i EU i države članice (nema nikakve rasprave, pa ni ne ostavlja mogućnost ili smanjenja ili povećavanja broja inicijativa - op. ur.). Instrumenti na razini EU-a, osobito jedinstvneo tržište, financijske poluge i sredstva vanjske politike će se potpuno mobilizirati u spriječavanju uskih grla i rezultirati ciljevima Europa 2020. Kao trenutni prioritet, Komisija je zacrtala što je potrebno učiniti za definiranje vjerodostojne izlazne strategije za nastavljanje reforme financijskog sustava, osiguranje konsolidiranja proračuna za dugoročni rast i jačanje koordinacije unutar Ekonosmke i monetarne Unije.  
 
Jača ekonomska kontrola će biti potrebna ukoliko se žele rezultati. Europa 2020 će se oslanjati na dva stupa: gore iznesenom tematskom pristupu, kombiniranju prioriteta i glavnih ciljeva; te izvještaja po zemljama, pomažući tako zemljama članicama razvoj vlastitih strategija povratka na održivi rast i održivost javnih financija. Integrirane smjernice će se prilagođavati na EU razini kako bi se proveo raspon EU prioriteta i ciljeva. Specifične preporuke po zemljama će biti dana pojedinim zemljama članicama. Upozorenja glede politike bi se mogla izdavati u slučajevima neprimjerenog odziva. Izvješćivanje o Europi 2020 i evaluiranje Pakta o stabilnosti i rastu će biti simultano, dok će se instrumentarij držati odvojeno, održavajući integritet Pakta.


2. PAMETNI, ODRŽIVI I INKLUZIVNI RAST
    Gdje želimo vidjeti Europu 2020.?

Tri bi prioriteta trebala biti u središtu Europe 2020:
  • Pametni rast – razvoj ekonomije temeljene na znanju i inovacijama (pa zar to već nije i ostvareno, koliko je već dugo u planovima i vizijama? - op. ur.).
  • Održivi rast (više nema razvoja - op. ur.) - promoviranje resursno učinkovitije, bez otpada, zelenije i konkurentnije ekonomije.
  • Inkluzivni rast - podupiranjem ekonomije visoke zaposlenosti koja daje ekonomsku, društvenu i teritorijalnu koheziju.
Ta se tri priorita međusobno ojačavaju; oni nude viziju europske ekonomije socijalnog tržišta za 21. stoljeće. Da bi vodili naše napore i upravljali napretkom, EU bi se trebala većinski složiti o ograničenom broju vodećih cilje za 2020. Ti ciljevi trebaju biti reprezentativni za pametni, održivi i inkluzivni rast. Moraju biti mjerljivi, te pružati mogućnost za reflektiranje raznovrsnosti situacija u zemljama članicama, temeljno na dovoljno pouzdanim podacima za komparaciju. Izabrani su slijedeći ciljevi na toj bazi - a njihovo ostvarivanje će biti kritično za naš uspjeh 2020. (što je ovdje znaćenje riječi "naš"? - op. ur.)
  • Stopa zaposlenosti stanovništva između 20 i 60 godina starosti bi se trebala povećati s postojećih 69% na najmanje 75%, uključivanjemvećeg broja žena, starijh radnika i boljom integracijom imigranata u radnu snagu;
  • EU trenutno ima cilj investiranja 3% BDP-a u R&D. Cilj je uspio fokusiranjem pažnje na tu potrebu i javnog i privatnog sektora, fokusiranje se odnosi na ulaganja, a ne na utjecaj tih ulaganja. Očita je jasna potreba za poboljšanje uvjeta za privatno R&D u EU i u ovoj se strategiji predlažu mnoge mjere kako bi se to učinilo. Jasno je i gledajući zajedno na R&D i inovacije, dobili šire područje trošenja, relevantnijeg poslovnom djelovanju, što bi moglo postati poticajima proizvodnosti. Komisija predlaže zadržavanje tog cilja od 3%, uz istovremeno razvijanje indikatora, koji bi reflektirao intenzitet R&D i inovacija. 
  • Reduciranje emisije stakleničkih plinova najmanje 20% prema razinama iz 1999. ili za 30%, ako budu primjereni uvjeti; povećavanje udjela izvora obnovljivih energija u krajnjoj energetskoj potrošnji na 20%; te 20% povećanja u energetskoj učinkovitosti;
  • Cilj edukacijskog postignuća, kojim se dotiće i one koji ranije napuštaju škole, da se ta stopa smanju na 10% sa sadašnjih 15%, dok se povećava udio stanovništva između 30 - 34 godina sa završenim trećim stupnjem edukacije sa sadašnjih 31% na najmanje 40% 2020.
  • Broj Europljana koji žive ispod razine nacionalnog siromaštva trebao bi se reducirati za 25%, izvlačeći tako preko 20 milijuna ljudi iz siromaštva.

Ti su ciljevi međusobno povezani. Naprimjer, bolja razina edukacije pomaže u mogućnosti zapošljavanja a povećavanje stope zaposlenosti pomaže u reduciranju siromaštva. Veći kapacitet istraživanja i razvoja kao i inoviranja u svim sektorima ekonomije, kombiniran s povećanomučinkovitošću resursa će povećati konkurentnost i pokretati otvranje novih radnih mjest. Investiranje u čišće tehnologije će pomoći našem okolišu, doprinijeti savladavanju klimatskih promjena i kreiranju prilika za nove poslove i zapošljavanje. Ostvarivanje tih ciljeva trebalo bi mobilizirati kolektivnu pažnju. Potrebno je snažno liderstvo, usaglašavanje i učinkoviti mehanizam distribucije kako bi se promijenila stajališta i prakse u EU u ostvarivanju rezultata, koji si sažeti u tim ciljevima.  

........

Međutim, postojeći trendovi pokazuju znakove integracijskog umora i razočaranja jedinstvenim tržištem. Kriza je dovela u iskušenja ekonomske nacionalizme. Budnost komisije i zajednički osjećaj odgovornosti među državama članicama je spriječila struju prema dezintegraciji. Stoga je potreban novi zamah - istinsko političko obvezivanje - za ponovno lansiranje jedinstvenog tržišta, brzim usvajanje ranije spomenutih inicijativa. Takvo političko obvezivanje će zahtijevati kombinaciju mjera kako bi se popunile pukotine u jedinstvenom tržištu...... "

Itd. itd.

Zar tu uopće ima nešto novo, osim javnog i formalnog priznanja postojanja integracijskog umora i razoračaranja jedinstvenim tržištem, te posljedično i nekim poticajima za dezintegracijom. Jedna bijedna strategija po principu sve isto iz istog za isto. Koje su to nove vrijednosti, koje će Europa stvoriti kako bi Unija očvrsnula? Kojim će se to edukacijskim sustavom, kada je 'Bologna' praktički mrtva, ostvariti poreban R&D s inovacijama za globalnu konkurentsku prednost?

Kako bi naš ministar kulture divno rekao, da "treba imati hrabrosti za isčitavanje cijelog teksta". Priznajem i ovo mi je bilo previše. Ni spomena o novom ciklusu gospodarske i opće društvene krize, o pojačanim i brojnijim katastrofama, ne samo klimatskih, već i onih uvjetovanim rastom, sada više ne gluposti već ludila. Zar gosp. Baroso nije ništa shvatio otvarajući bunker u Norveškoj s genetskom bazom svekolikog života na Zemlji? Važno je samo da je i dalje na vlasti, jer evo što kaže u samom početku teksta:

"2010 must mark a new beginning. I want Europe to emerge stronger from the  economic
 and financial crisis."....

"2010. označava novi početak. Ja želim da Europa emergira jača iz ekonomske i financijske krize ."..

Originalni tekst je na:
 

Laži o novcu

.......

Ekonomisti su najznakovitiji primjer. Vjerojatno nije slučajno što su u SAD-u krajem 19. stoljeća bili prvi  "probijeni" profesionalni analitičari u borbi za definiranje granica slobode na sveučilištima. Akademski sustav bi od te točke nadalje nametnuo striktnu operativnu podjelu između prihvatljivog istraživanja i teoretiziranja i neprihvatljive društvene reforme [1]. Svaki znanstvenik, koji je želio sačuvati svoju poziciju razumio je što to znači. Kao nusproizvod, znanstvenici su postali virtuozi u održavanju vlastite važnosti uprkos tog fatalnog ograničenja društvene relevantnosti, bujicama riječi kao što su: istina je najmoćnije oružje; pero je snažnije od mača; dobra ideja može promijeniti svijet; razum će nas izvesti iz tame, itd.

Tako je poduhvat ekonomija postao osuđen na maskiranje laži o novcu. Loša praksa kreditiranja, fiksiranje cijena i monopolističko kontroliranje bile su glavne prijetnje prirodnoj pravdi slobodnog tržišta, koja se događala samo greškom u uglavnom samo-regulirajućem sustavu, koji je mogao biti obuzdavan podešavanjem kamata i drugih "zaštita".

iz:
Dr. Denis G. Rancourt: "Some Big Lies of Science", Global Research, 10. 06. 2010. Activist Teacher - 2010-06-08
                www.globalresearch.ca/PrintArticle.php?articleId=19653


Predsjedatelj Greenspan: virtualni um za virtualno doba
Chairman Greenspan: A Fiat Mind for a Fiat Age .....Mises Institute, Austria, http://mises.org/daily/4472

napomena: u slobodnom sam prijevodu koristio riječ virtualan za pridjev "fiat" u značenju 'neka bude', op. prev.
......

A što je virtualna FED politika danas? Nju je izrazio Donald Kohn u jesen 2009:

Nedavna poboljšanja, u sklonosti rizicima i financijskim uvjetima, djelom kao odgovor na akcije FED-a i drugih vlasti, su bila kritični faktor koji je omogućio ekonomiji rast nakon vrlo duboke recesije.... Niske kamate na tržištu trebale bi nastaviti pobuđivanje štediša na diverzificiranje i u rizičniju aktivu, što bi doprinjeli daljnjem preokretu prema likvidnosti i sigurnosti što su bile karakteristike nekoliko prošlih godina.   
Dakle, imamo ga: razlog za FED politiku nulte kamatne stope, po riječima člana uprave FED, Henry C. Wallich-a: "što bi bilo sredstvo kojim bi jaki učinkovitije ekploatirali slabe. Strateški pozicionirani i dobro-organizirani mogu dobiti na uštrb neorganiziranih i ostarjelih". Kako stari ne mogu živjetiu uvjetima nula posto, FED ih je mogao potjerati u rizičniju aktivu.
.......

Zaključak:

Predsjednik Greenspan ja bio virtualni predsjednik za virtualno doba. Njegove kvalitete i iskustvo su se napuhnuli kako bi služio na poziciji odgovornosti gdje bi mogao opravdati to "posebno povjerenje" izvršnih direktora Wall Street-a, koji su za njega garantirali 1983.
Amerikanci su bili prevareni takvim inceniranje na televiziji, čime se dobila veće kredibilnost jednostavno zato što je bio centralna TV atrakcija. Amerikanci su uvijek bili varani od korumpiranih ekonomisti, koji su bili reklamirani ka eksperti. Oni su promicali sustav koji je trebao stalnu infuziju propagande, kako bi se uvjerilo Amerikance, da postaju sve bogatiji iako su postajali sve siromašniji. S 2001., "vješti i pametni" su morali biti "najbezobzirniji revizori [i] najbezobzirniji bankari", jer je njihovo djelovanje bilo odvojeno od bilo kakvog stvarnog ekonomskog funkcioniranja. "Dakle, fundamentalna vjera u pravišnost naših institucije i naše vlade je postala izopačena".


Greenspan - Bubble King - kralj balona

 
Greenspan-ovi baloni nude kompletan portret iskvarenog no fascinantnog čovjeka, čije su riječi i djela odvele cijelu generaciju krivim putom, a čija će ostavština kontinuirano stvarati izazove u nadolazećim godinama.

Iz pregleda knjige: Fred Sheehan, William Fleckenstein  "Greenspan's Bubbles
-The Age of Ignorance at the Federal Reserve":

Koristeći transkripte sastanaka Greenspanovog FOMC (Federal Open Market Committee) kao i svjedočenja pred Kongresom, ova knjiga koja otvra oči, daje povijest njegovih najviše uništavajućih pogrešaka i isprepleće veze između svih ekonomskih šteta tijekom prošlih 19 godina: 

  • Raspad tržišta vrijednosnicama 1987
  • Kriza štednje i kredita
  • Kolaps "Long Term Capital Management" hedge fonda
  • Tehnološki balon 2000
  • Strah od Y2K katastrofe
  • Kreditni balon i kriza s nekretninama 2007.

Fleckenstein objašnjava koliko su dalekosežne Grennspanove zbrke i prezentira dokaze koji ga terete za kontradiktorno i naivno razmatranje pomaka na tržištu i u ekonomiji. Ukazuje i na uznemirujuću činjenicu, da je tijekom svoje karijere, Greenspan ne samo radio skupe pogreške, već je uvijek iznova ponavljao jednu te istu. A nije nikada bio sposoban prepoznati ih ili priznati te pogreške, stalno obnavljajući svoju povijest kako bi ih opravdao.


I tako bi se moglo nastavljati u nedogled. Sve skupa izneseno, pokazuje koliko je uništena i nesposobna ekonomska znanost, pa je postala nesposobna za suprostavljanje pohlepi i budalaštinama, koje su zavladale svjetskom ekonomijom. Ili su i ekonomisti pohlepni i budalasti, da ne koristim riječi javno iznesene riječi prof. Kulića?


A zadnji prilog, kao da je pisao Gerd Gerken:

Prošlog tjedna engleska nova vlada je izjavila kako će napustiti program stimuliranja prethodne vlade i uvesti stroge mjere potrebne za smanjivanje svog procjenjenog duga od trilijun $. To znači smanjivanje javne potrošnje, otpuštanje radnika, reduciranje potrošnje i povećvanje nezaposlenosti i broja bankrota. To znači i smanjivanje ponude novca, jer virtualno danas sav "novac" potječe od zajmova ili dugova. Reduciranje izvanrednog duga će reducirati količinu novca raspoloživog za plaćanje radnika i kupovanje roba, ubrzavati depresiju i daljnju ekonomsku patnju.
......

Danas je taj financijski cilj uveliko ostvaren. U većini zemalja, 95% ili više ponude novca kreiraju banke kroz bankarske zajmove (ili kredite). Mali dio izdaje vlada, uglavnom samo za zamjenu izgubljenih ili istrošenih novčanica ili kovanica, a ne za financiranje novih vladinih programa. Početkom 20. stoljeća, oko 30% britanske valute je izdava vlada kao funte sterlinga ili kovanice, a danas samo 3%. U SAD-u, vlada danas izdaje samo kovanice. Dolarske novčanice (FED note) izdaje FED, koji je u privatnom vlasništvu konzorcija banaka.
 

Global Research, June 18, 2010

Sve više istog iz istog o istom!
A to znači svakim danom sve gore!